To sto te ja volim tako sto te volim ludacki,nesebicno cjelim svojim srcem,dusom i tjelom...to nije zato sto ti zaista mislis da si nesto posebno...vjeruj mi nije zato...volim te jer ja drugacije ne znam...ja ne znam da volim izgleda kao sav normalan svjet...(smjesno)moja ljubav puca i prsti iz svakog moga osmjeha,moga dodira...moja ljubav je spoj sjevanja i grmljavine...moja ljubav su najveci uzburkani valovi...moja ljubav je...najaci odsjaj suncevih zraka koji prze i pale sve pred sobom...tornado vjetrova...ko ju je u zivotu osjetio,znam da jedino razumije o cemu i sta pricam...u mojoj ljubavi ostajali su samo oni najhrabriji...jer zaista malo onih koji su je moglo ispratiti...i podnjeti to sto sam usprkos ogromnoj ljubavi i teska do zla Boga...tvrdoglava i nedokazana...i uvjek je trebalo razumjeti mnogo togo sto nikada nije receno...rekla sam ti na pocetku ovoga pisanja kod mene niko u zivotu nije bio poseban i znacajan..nit sam nekome padala i klanjala se...a kolika je posebnost onoga sto ja znam da dam i pruzim svojom ljubavlju...e,to je ono posebno i u tebi sada moje najdraze...i onaj dah koji sam ti udahnula kada sam te prvi put poljubila,kada sam te prvi put zagrlila i rekla da te volim...(u mislima) A volim i zavoljela sam u tebi ono sto mozda niko do sada nije primetio ni uocio...sve to sam videla ja...mnogi u ljubavi vole mozda boju necijih ociju,kose...lazi koje su izgovorene na najljepsi nacin...neko mozda voli neciju pjesmu,pricu...a JA nista od toga...JA volim ono sto cuvas duboko u sebi...mozda neku svjetlost duse koju vidim samo ja.
Nema komentara:
Objavi komentar