Ti i ja..najveće ubojice ljubavi..dva luđaka što srca si kidaju...dvoje što vole,a opstati ne znaju...sada me se odričeš,a ja te puštam..ne mogu više da te pratim i laži tvoje slušam...pusti me sada ako to ti je želja,ne pamti me čak ni kao dragog prijatelja..uzalud biješe borba moja da za sebe te sačuvam,da budem cijelog života samo tvoja...kad ti već duže vremena poput sjene za nekim drugim hodiš...kad već duže vremena ti mene ne voliš..idi i ne žali,jer da je smisla imalo mi bi još skupa trajali..ne bi plamen ljubavi pretvorili u pepeo...al čemu sad opravdanja,dovoljno je da sam ti si tako htio...izbor je bio tvoj i želja tvoja da odem od tebe...zašto sada ti me tražiš i govoriš da ne možeš bez mene...kad ljubav moja tebi nije bila važna...kad tvoja obećanja bijahu lažna...ranio si me,ubio osjećaje moje,pa zar se to mili ljubavlju zove..???bila je ljubav,ali jedino ja voljeh za nas oboje...i sada nakon rastanka i tugu za tebe u srcu pored svoje nosim..sebe za sve krivim i ne mogu da si oprostim....bio si mi sve...moj cio svijet u kome sam pronalazila samo dobro..voljeh te,a nisam smijela mnogo...ne dotiči mi sada lice rukama svojim,kad na njima još uvijek nevjera gori...ti ne lažeš mene..ti lažeš samog sebe..ne očekuj da ti kažem "sretna sam što si tu,jer ja još volim tebe" ...prešutit ću temu o nama,jer tako će bolje biti..neću spomenuti poraz moga srca,ali nemoj ni ti....moliš me,ali uzalud ti molitve i riječi puste..uzalud je sve..naučila sam dalje bez tebe..nije mi bilo lako krenuti od nule i gledati iza sebe ruševinu naše ljubavne kule...koju sgradih sa suzama,a ipak je ljubavlju bila ispunjena...pusti me molim te,ne soli ranu na srcu mom,zašto mi želiš nanjeti bol...nije nam bilo suđeno,možda je bolje ovako...ali to što ti sada govorim,vjeruj nije mi lako...voljela sam te,ti nisi bio nitko i ništa u životu mom...bio si jedan od onih koji se svim bićem zavole...i za kojim se umire kada se izgube....znao si mi reći da nisi kao ostali svi...i nisi,oprosti na iskrenosti i hladnim riječima,ali ti od svih najgori si...iz koje ljubavne priče dolaziš,to mi nikada neće biti jasno,ali kajanje te meni vratilo prekasno...dosta sam zbog tebe patila,dok nisam pronašla sebe..u svojem bolu se molila da naučim da te nema kraj mene...prešla trnovite puteve i ne želim da sad moja muka zalud bude...ne želim da bude borba bez kraja...želim sada samo da me pustiš i odeš bez riječi i pokajanja..ne okreći se,samo žurno pođi..pogledom ću zadnji puta pratiti te u daljinu....neću suzu pustiti,nit dopustiti srcu da zadrhti...ono što sam osjetila zbog tebe ja,sad zbog mene osjeti i ti....samo idi tugo izblijedi u prošlosti života moga...
ljubavi našoj došao je kraj i povratka nema nazad znaj...
.
Nema komentara:
Objavi komentar